• Imate vijest? Javite nam se na redakcija387@gmail.com




Tačka na izbornu kampanju: Obeshrabrujući pogled u budućnost

Posljednjeg dana predizborne kampanje, moje razmišljanje o budućnosti Velike Kladuše isto je kao što je bilo i prvog: obeshrabrujuće. Već imena kandidata za načelnika i općinsko vijeće ulijevala su ogromnu dozu pesimizma svakom onom sa gramom svijesti i savjesti, a sve ono što smo vidjeli, kao i ono što nismo, u ovih mjesec dana kampanje, tu dozu pesimizma je samo povećavalo do granica nevjerice.
Velika_Kladusa_panorama5

Kandidat koji ima najveći glasački potencijal, Fikret Abdić, nije se pojavio niti na jednom od tri javna sučeljavanja pretendenata za načelničku fotelju. Pametna je to odluka s obzirom da njegova Laburistička stranka zna s kojom i kakvom glasačkom bazom raspolaže i da je potrebno samo mobilizirati većinu iz te baze da u nedjelju izađu na izbore. U svrhu mobilizacije i sam Abdić je hodao po kućama i avlijama svojih simpatizera. Na druge glasove, glasove izbornih apstinenata i neodlučnih birača, Laburisti i Abdić ionako ne računaju, niti im oni trebaju.

Osam hiljada glasova će sasvim sigurno biti dovoljno da se na ovim izborima osvoji načelnička funkcija, a isti broj glasova bi mogao biti dovoljan i za natopolovičnu većinu mjesta u općinskom vijeću. Osam hiljada glasova je granica koju Laburisti žele prebaciti kako bi dobili apsolutnu vlast u Općini i isključivo to je razlog kandidature Fikreta Abdića. Niti jedan drugi kandidat Laburista ne bi mogao mobilizirati toliko glasača, pa čak ni biti siguran u samu izbornu pobjedu. Podsjetimo, ova stranka je na općim izborima 2014. godine osvojila ispod 5 hiljada glasova za sve nivoe vlasti, što je bio znak da se u borbu za vlast na lokalnom nivou mora ići s najjačim čovjekom uprkos tome što kandidatura Fikreta Abdića nije mudar politički potez. U slučaju pobjede, biće to četiri mučne godine i za njega i za stranku mu i za Veliku Kladušu.

Takozvana opozicija i kladuški ćutolozi

Posao Abdiću i Laburistima olakšala je i takozvana opozicija u Velikoj Kladuši. DNZ i SDA, kao dvije najjače opozicione stranke, odlučile su da idu sa svojim kandidatima, valjda iz samo njima znanog razloga. Ako ne bude tajnog dogovora da glasači te dvije stranke u nedjelju glasaju za istog kandidata, a drugog puste niz vodu, sigurno je da niti Mulalić niti Ćufurović ne mogu prebaciti cifru od 5 hiljada glasova, što će Abdiću s lakoćom poći za rukom. Odlukom da imaju zasebne kandidate, dvije vodeće anti-abdićevske stranke samo su ovjerile vlastitu političku impotentost, kratkovidnost i amaterizam – atribute koje su pokazivale i tokom prethodne četiri godine u općinskom vijeću.

Način na koji su tri pomenute, ali i sve ostale stranke vodile predizbornu kampanju u Velikoj Kladuši tek je obeshrabrio sve one koji su se ponadali da će odnekud, sama od sebe, izroniti kvalitetna politička opcija. U kampanjskim glupostima, valja to istaknuti, prednjačio je DNZ. Nekom u vodstvu te stranke je palo na pamet da za vođenje propagandnih aktivnosti na internetu angažuje čovjeka kojeg su najmanje tri puta u proteklih pet godina i sami tužili za klevetu. Izborna kampanja je vrijeme kada pametan zaćuti, budala progovori, a Edis Pilipović piše „kolumne“. No, da ne krivimo tu previše DNZ i co. I oni se, baš kao i Laburisti, ponašaju onako kako to u ovo profitersko vrijeme i treba: po zakonima ponude i potražnje. A narod, neuk i ozlojađen, traži medijske gadarije i prepucavanje. U takvim uvjetima ušutjeli su se oni kladuški mediji koji su iole, makar i mrvicu, držali do novinarskog dostojanstva i profesije, a priliku su uhvatili novokomponovani DJL portali Vkinfo i Glaskladuse. Tako i treba, jer su upravo kladuški ćutolozi, u prvom redu novinari i medijski djelatnici, pa profesori i drugi akademski obrazovani ljudi svojim upornim ćutanjem itekako kumovali kreiranju političkog i društvenog ambijenta u kojem se Velika Kladuša nalazi.

Ravno do dna

Neobazovanost jednih, indolentnost drugih i zastrašenost trećih među kladuškim življem siguran su znak da ovoj lokalnoj zajednici predstoje još gora vremena ma ko god došao na vlast 2. oktobra. Ljudi koji se pomire s tim da se čitavo ljeto voze prašnjavim makadamom kroz centar grada, ljudi koji se pomire s podatkom da se godišnje gubi oko 200 radnih mjesta, ljudi koji su istrpjeli pripravnika na načelničkoj funkciji i opće bezvlašće u vijeću u protekle četiri godine, garant su i budućoj vlasti da će moći raditi šta i kako hoće. A u načinu na koji poimaju vlast nema apsolutno nikakve razlike između Laburista, DNZ-a, SDA i svih ostalih političkih subjekata u Velikoj Kladuši. Ovladavanje pozicijama političke moći svi oni vide samo kao neophodan alat za lično bogaćenje i napredovanje. Tu tvrdnju zasnivam ni na čemu drugom nego na proživljenom iskustvu i četverogodišnjem praćenju rada političkih subjekata u ovoj općini.

Velika Kladuša je zauzela siguran kurs i ide ravno ka dnu. Prokleta mogućnost izbora postoji, ali s obzirom na sve ponuđene opcije, možda je u nedjelju najmudrije od svih zala odabrati ono najveće. Možda se tim putem najbrže dolazi do dna. No, i da u naredne četiri godine napokon dodirnemo dno, to ne znači da ćemo se iz mulja tako lako i brzo izvući. Uostalom, ko sa sigurnošću može tvrditi koje zlo je najveće? Konkurencija je žestoka.

X