• Imate vijest? Javite nam se na redakcija387@gmail.com




Kladuša kroz objektiv Adnana Karalića

Fotografije mladog Kladušanina Adnana Karalića, poznatijeg kao Bleki, pobuđuju sve više pažnje među korisnicima društvenih mreža u Velikoj Kladuši, ali i šire. Bleki, iako još uvijek početnik, jednostavno ima oko za kadar i kompoziciju, a kako sam kaže, često ima i sreće da se nađe na pravom mjestu u pravo vrijeme.
vk2

Rođen je 1994. godine u Velikoj Kladuši, gdje je odrastao i završio srednju školu. Tokom odrastanja najviše vremena je provodio na košarkaškom igralištu i na treninzima Košarkaškog kluba “Krajišnik”.

“Tu sam pronašao sreću i mir, učio o disciplini i timskom radu, na čemu sam zahvalan treneru Nihadu Veladžiću. Tad mi je bilo u cilju da živim od košarke, ali nažalost morao sam da se odmaknem od sporta zbog svoje budućnosti. Ali, ostala su lijepa sjećanja na taj period koji me je učinio boljim čovjekom”, kaže Adnan na početku razgovora za Kladusa.net.

Smiju mi se kad uzmem razbijen fotoaparat u ruke. Ali, kad pogledaju fotografije…

Adnan je većinu svojih fotografija napravio sa starim fotoaparatom s razbijenim displejem na kojem se ne može odmah vidjeti kako izgleda ono što je upravo fotografisano. Kaže da mu se ljudi ponekad smiju kad vide kakvu opremu koristi, ali kad pogledaju fotografije… e, tad je druga priča.

Prva

Relativno kratko se baviš fotografijom, kako je sve počelo?

Fotografijom se bavim godinu dana. Sve je počelo prije četri godine kada sam dobio mobitel sa kojim sam i napravio prve dvije fotografije.

Sa vremenom se nakupila mala kolekcija fotografija. Pokazivao sam to svojim prijateljima i dobro sam se osjećao zbog toga, ali nisam bio svjestan da je to početak nečeg većeg. Jednog dana, moj drug Haris Veljačić, koji se bavi dizajnom, pogledao je fotografije i rekao da se nastavim baviti sa ovim. Poslušao sam ga i njegove riječi su me pokrenule i dale mi toliku volju da idem ozbiljnije sa tim. Konstantno mi se dešavaju stvari koje nisam mogao da zamislim, toliko sam se puta zadesio na pravom mjestu u pravo vrijeme da jednostavno mislim da je to znak da se trebam baviti fotografijom.

Šta najčešće fotografišeš? Šta je najbitnije za dobru fotografiju?

Prirodu, jer toliko je imamo i trebamo da budemo zahvalni. Svoje slobodno vrijeme iskoristim tako što idem po raznim mjestima, na neka mjesta idem češće jer svaki dan je drugačiji prizor i čekam onaj pravi trenutak jer znam da će doći. Najbitnije je tu strpljenje i ne forsirati stvari, kako sa fotografijama tako i u životu.

Imaš li najdražu fotku koju si napravio?

Ne mogu reći da je najdraža, ali je jedna draga na poseban način jer sam pronašao srce Velike Kladuše pored našeg repetitora.

Srce

Šta te inspiriše da se baviš ovim?

Posao koji moram da radim, a ne volim ga raditi. Jako su me inspirisali moji prijatelji Adel, Hari i Indir iz Wikey tima, jer su pokazali da se može raditi u životu ono što voliš i da se ne treba ograničavati u tome. Imam veliku podršku od njih i ostale ekipe, najviše moralno. To mi puni bateriju na putu ka mom cilju.

Kažeš da svojim radom želiš predstaviti i mnoge talente i specifičnosti kojih u Velikoj Kladuši ima, ali ne dolaze do izražaja. Šta misliš zašto je to tako?

Da naravno, zato što imamo dosta umjetnika koje se ne predstavalja nikako. Mnogo muzičara imamo koji sviraju konstanto već duži niz godina i stvaraju odlične intrumentale i pjesme, ali nažalost previše to drže za sebe i sa tim sami sebe koče. Sa Dinkom Miljkovićem sam radio jedan video na kojem je njegov instrumental. Morao sam ljudima dosađivati da nešto snimimo, ali eto on mi se u pravo vrijeme javio, tako da će biti još stvari zabilježeno kad je u pitanju Dinko, a nadam se i ostala ekipa.

Inače mislim da ovdje kultura i umjetnost ne mogu doći do izražaja jer, kao prvo, nema ni Doma kulture, ljudima očigledno nije stalo do toga da daju ikakvu mogućnost da se umjentnici iz našeg grada prestave. Ali sreća što ima starije generacije koja se budi i želi da predstavi Veliku Kladušu na pravi način i nadam se da da ću to zajedno s njima odraditi.

Prvi spot Edisa Pajazetovića: Trip hop kladuških korijena

Reci nam nešto o crowdfunding kampanji koju si pokrenuo s prijateljima…

Odlučio sam se za crowdfunding jer je to najpopularniji način sakupljanja novčanih sredstava od ljudih širom svijeta koji cijene ono što radim. Zasniva se na tome da svaka osoba koja me želi podržati dobije nešto zauzvrat, u mom slučaju to će biti setovi probranih fotografija u punoj rezoluciji sa slobodom da ga koriste gdje god žele. Cilj crowdfunding kampanje je da pokušamo prikupiti sredstva za novu opremu koja je presudni alat u mom zanatu, te predlažem da svi sa sličnim idejama istraže nešto više o crowdfundingu kako bi i svoju ideju ili viziju možda uspjeli ostvariti.

This slideshow requires JavaScript.

Rad Adnana Karalića možete pratiti na Facebook stranici Bleki Photography.

 

X